петак, 25. фебруар 2011.

Poslednja Dva pasusa, Zukorlic napada i govori lazi, kako samo njemu dolikuje!

Glas islama | B roj 190 | Piše: Dr. Admir Muratović |
2008 godine Očigledno je da se radi o nasušnoj potrebi "sivih eminencija" (ne)zavisnih listi da se šuti o onome šta su, ili bolje rečeno, šta nisu, a trebali su raditi na polju očuvanja nacionalnih interesa.
Izbori za Bošnjačko nacionalno vijeće (u daljem tekstu BNV), suprotno volji mnogih koji su ih željeli predstaviti „ne mnogo važnim“, relativizirajući sve radnje u vezi istih, od nastojanja da se ne upiše dovoljan broj Bošnjaka u poseban birački spisak, pa sve do pojave tzv. nezavisnih lista, itekako zavisnih od svojih mentora, zvaničnih, poluzvaničnih, do onih nezvaničnih, postali su realnost novije, s pravom očekujemo, svjetlije budućnosti Bošnjaka u Sandžaku i cijeloj državi. Po prvi put u svojoj novijoj povijesti napravljen je REZ. Bošnjaci više ne biraju protiv, već ZA! Pojavom Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ), prvobitni planovi u vezi sa metodološkim pristupom izborima "nezavisno-zavisnih" lista pali su u vodu onog trenutka kada je postalo jasno da su Bošnjaci postali svjesni da onaj koji ostane neupisan je otpisan. Sada kada su izbori postali izvjesni i kada kampanja dobija na dinamici, "nezavisno-zavisne" liste pozivaju na "smanjenje tenzija", koristiće se floskulama samo njima jasnim. Koje su to "tenzije" koje treba spustiti, odnosno smanjiti? Očigledno je da se radi o nasušnoj potrebi "sivih eminencija" (ne)zavisnih listi da se šuti o onome šta su, ili bolje rečeno, šta nisu, a trebali su raditi na polju očuvanja nacionalnih interesa.
Metodološki pristup, jedini racionalan, ako hoćete i moralan, kojeg se trebaju držati (ne)zavisne liste jeste da narodu objasne šta su to, za vrijeme njihove vladavine (20, 10 godina), njihovi mentori i finansijeri kampanja učinili po pitanju zaštite i afirmacije bošnjačkih nacionalnih, pojedinačnih i kolektivnih prava, a ne da iznova populistički i demagoški ponavljaju: "Kada mi dođemo na vlast u BNV, mi ćemo to i to..." Na to jedino ima pravo BKZ, iz razloga što prvi put učestvuje na ovakvim izborima.
Kakvi mentori, takvi kandidati
Narodna izreka: „Progovori da vidim ko si...“ ovih dana iznova dobija na aktuelnosti. Naime, poslije nekoliko prvih, javnih nastupa i predstavljanja kandidata sa sve tri liste, evidentna je diferencijacija između ponuđenih koncepata. S jedne strane imamo jasnu viziju, potkrijepljenu naučnim činjenicama, kao i dosadašnjim rezultatima u rukovođenju najvažnijim bošnjačkim i islamskim institucijma, Univerzitetom, čiji je nosilac osoba koji je postala simbolom borbe za izvjesniju budućnost muslimana, Bošnjaka i Sandžaka. S druge strane, beogradske (ne)zavisne liste nude kandidate koji, uz dužno poštovanje prema njihovom ličnom integritetu, očigledno nisu dorasli emanetu kojeg su stavili na svoja pleća (pod uslovom da i dalje neki od njih misle da su nezavisni od srpskih ministara bošnjačke nacionalnosti sa sjedištem u Beogradu). Doduše, oni priznaju i sami da su zavisni. Jedni kažu: „Jeste da ste mi zaposlili kćerku, ali nisam vam ja za ovo“, drugi se kunu da su mislili da je to zajednička lista, ali... Za sebe tvrde (zvanično) da će na najbolji način predstavljati interese svog naroda, boriti se za očuvanje vlastitog identiteta, jezika, kulture, tradicije, a u istom trenutku priznaju da ne govore maternjim jezikom, doduše dodajući da će naučiti, dok pojedini nisu morali ni priznati, evidentan je njihov beogradski akcenat, kao posljedica dugog ambasadorovanja. Argument, u nedostaku ostalih, zbog kojeg vjeruju da će baš oni pobijediti, nalaze u činjenici (priznajući očiglednost "beogradskog backgraund-a") da iza njih stoji "najjača bošnjačka partija SDP i uvaženi ministar Rasim Ljajić". Najzanimljivija ilustracija načina na kojeg kane boriti se za bosanski jezik desila se tokom jednog od TV duela. Na pitanje kandidata sa liste BKZ da li znaju kako izgleda udžbenik bosanskog jezika sa elementima nacionalne kulture za drugi razred osnovnih škola (stručnjak za jezik i književnost, sa liste broj 1, i drugi, član aktuelnog saziva BNV, sa liste broj 2) i da li je istina da je u pola udžbenika inkorporirano gradivo koje se obrađivalo u prvom razredu, odgovoriše da ne znaju. Veoma slična situacija sa onom od 24. decembra 2009. godine kada srpski ministri bošnjačke nacionalnosti, nakon usvajanja uredbe Vlade R. Srbije o regionalizaciji, izjaviše da nisu znali šta su potpisali. Narod bi kazao: „Kakvi mentori, takvi i kandidati.“
Od imama beogradske džamije do ambasadora R. Srbije
Mehmed Meša Bećović, bivši imam beogradske džamije, bivši član Komunističke partije Titove Jugoslavije, bivši radnik Istorijskog arhiva "Ras" u Novom Pazaru, svršenik orijentalistike, doktor turkologije, bivši član Opštinske komisije za odnose sa vjerskim zajednicama, bivši član Izvršnog odbora SDP Rasima Ljajića, bivši član Mešihata IZ-e Sandžaka, veliki ljubitelj (književnog) lika i djela supruge bivšeg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije Slobodana Miloševića, Mire Marković, o čemu svjedoče feljtoni u "Večernjim novostima" iz 2001. godine, bivši srpski ambasador u Maroku, istaknuti saradnik Sulejmana Ugljanina u projektu preuzimanja kontrole nad Islamskom zajednicom, najkontraverniji je (ne)zavisni kandidat, itekako zavisne liste pod rednim brojem 1.
Dosta je zanimljivih detalja iz njegove radne biografije, sa kojima bi bilo uputno upoznati Bošnjake, koji će ga eventualno glasati (on sam reče u jednoj emisiji 17 glasova), ali ćemo se ovoga puta zadovoljiti sa nekoliko interesantnih, ostavljajući prostora da, ukoliko bude potrebe, obrazložimo ovaj tekst sa još relevantnih činjenica. Meša Bećović je, kako kazasmo, jedno vrijeme bio imam beogradske džamije. Pouzdano se zna da su, još od vremena Abduselama Džumhura, autora famoznog pisma, kojeg smo ranije objavljavali, u kojem moli kralja da ga "zbog njegovog tridesetogodišnjeg rada za svetu srpsku stvar postavi za muftiju", a koji je također, zajedno sa svojim sinom, poznatim karikaturstom i književnikom Zukom, bio istaknuti član masonske lože, pa sve do Hamdije Jusufspahića, skoro svi imami pomenute džamije bili su ili masoni, ili saradnici UDB-e, ili članovi KPJ.
Nakon što je ahmediju i džube "okačio o klin", zaposlio se u Istorijski arhiv "Ras" u Novom Pazaru. Uslov je bio da se učlani u Partiju. Očigledno da nije imao ideoloških dilema u vezi sa tim, iako se zna, postoje razne anegdote, da su muslimani, uostalom to je ideološka osnova komunizma, da bi postali članovi KP morali izgovoriti onu čuvenu: "Allahami, ja ne vjerujem u Boga." Je li i naš Meša prošao kroz isti tretman, znaju on, Uzvišeni Gospodar, ali i neke osobe koje su "na istini", te ih nije uputno spominjati. "Svečani" čin učlanjenja desio se u prostorijama Pete mjesne zajednice u Novom Pazaru.
Svoju burnu karijeru, od imama, komuniste, kratkotrajnog člana Mešihata IZ-e Sandžaka (onoliko koliko je bilo potrebno da izađu na vidjelo određene činjenice), člana Opštinske komisije za odnose sa vjerskim zajednicama (jedan od članova tog saziva bio je i Hasib Suljović, Bećovićev "hadžija"), okončao je na mjestu ambasadora. Upućeni u dešavanja u Ljajićevoj bivšoj partiji kažu da je Meša Bećović, nakon isteka mandata na mjestu ambasadora (7 godina bio ambasador), trebao postati konzul, također u Rabatu, ali da nije imao tu informaciju, pa je bijesan na svoje partijske kolege poslao otvoreno pismo u kojem je zatražio da se njegovo ime briše iz Izvršnog odbora i članstva te stranke jer, kako stoji: "...nisam bio u mogućnosti da sa SDP-om uspostavim bliži i kooperativniji odnos". (Danas, 100+, 24.08.2007.) Nismo bili u prilici da od Bećovića saznamo njegovu stranu priče, jer se nije javljao na poznate telefone).
Zanimljiv poziv imama-ambasadora, po svemu sudeći, i danas je atraktivan, pošto postoje određene informacije koje ukazuju da se izvjesnim upošljenicima u Islamskoj zajednici, s pozicije predstavnika bošnjačke politike, nude ambasadorske fotelje u zamjenu za otkazivanje lojalnosti instituciji. Poznat je primjer glasnogovornika vođe paravjerske tvorevine, koji "još" nije postao ambasador.
Mehmed Meša Bećović imamima: „Osniva se paralelni Mešihat“
Godine 1996. Ugljanin se vratio i izbjeglištva u Turskoj. Ničim izazvan krenuo je u napad na Islamsku zajednicu, pokušavajući da je stavi pod svoju kontrolu, te da je pretvori u glasačku mašineriju svoje partije. Ono što nije uspio tada, djelimično mu je pošlo za rukom 11 godina kasnije, kada je u oktobru 2007. godine formirao, svoju, paravjersku tvorevinu. Da se radilo, svih tih 11 godina, o sihronizovanom ataku i sinergiji različitih potencijala i provjerenih resursa, posebno ljudskih, u kolokvijalnom smislu te riječi, svjedoči i pismo koje je Mehmed Meša Bećović, "zatečen", uostalom kao i njegov nalogodavac, reakcijom imama, koji su bili na visini zadatka na bedemu odbrane islama i Islamske zajednice, objavio u "Sandžačkim novinama" u danima kada je ovaj Ugljaninov medij vodio bezočnu hajku na Islamsku zajednicu.
„Imamima... Zašto ćutite?“ - poručuje Meša Bećović, u broju koji je izašao iz štampe 5. februara 1997. godine, pa nastavlja: "Svjedoci smo svi zajedno munjevitih promjena u Islamskoj zajednici, odnosno u Mešihatu u posljednje vrijeme. Mnoge su od njih vođene pod parolom "imami tako hoće", "imami nisu zadovoljni", "imami su protiv" i tome slično. Da li je zaista tako? S pravom se pitamo da li su imami uistinu (i kakva to) avangarda Islamske zajednice, odnosno Mešihata? Kad tamo nijednog imama nema, pa čak ni službenika sa završenom Medresom... Kad ovo kažem imamo na umu“ - kaže dalje Meša Bećović, („jezičkom omaškom“, kao prije neku noć kad mu se "omaklo" da kaže da je kandidat Bošnjačke liste, a metodologijom naučnog istraživanja otkriva da on piše ono što nalogodavci imaju na umu), „da se imami još uvijek nisu (bar ne glasno) izjasnili oko raznovrsnih "previranja" unutar našeg divnog (?), itd. Mešihata."
Bećović dalje u ovom naručenom tekstu, na neprimjeren način, omalovažava imame: „Šutite... Ili se u cjelosti slažete sa svim onim što (nam) se dešava i stoga smatrate da nema potrebe za bilo kakvo podizanje gla(ve)sova jer je sve ipak "potaman". Ili pak, nemate hrabrosti (čuj!) niti dovoljno smjelosti da o svemu progovorite na način na koji mislite (ako uopšte mislite, o.p.a.) Uopšte ne prihvatamo mogućnost da o svemu niste "dobro" obaviješteni. Ako niste onda je za to "neko" odgovoran, jer vaša je dužnost i pravo da budete obaviješteni. Isto tako ne možemo da shvatimo da svjesno, pomireni sa sudbinom, glumite nečijeg "asa" u rukavu.
On u naručenoj "besjedi" dalje otkriva zašto je bitno i za čiji interes treba "prosvijetliti" imame: „Nećemo se upuštati u polemiku oko toga kakva je stvarna vaša uloga u svemu ovome, ali očekujemo od vas dovoljno izraslu svijest da shvatite DA JE ZA ISLAMSKU ZAJEDNICU, ODNOSNO MEŠIHAT, VRIJEME "BITI ILI NE BITI" U VRIJEME KONSTITUISANJA NOVE OPŠTINSKE VLASTI (u kojoj je on bio u Komisiji za odnose sa vjerskim zajednicama), POVRATAK DR UGLJANINA!...
KAKO ĆETE OBJASNITI DA SE PRIPREMA FORMIRANJE PARALELNOG MEŠIHATA..."
Svoju podršku paravjerskoj tvorevini Meša Bećović će nastaviti da pruža i sa pozicije srpskog ambasadora u Maroku. Posljednje godine svog ambasadorovanja pomagao je otpadnike od Islamske zajednice, posebno one najaktivnije u pokušaju njenog razbijanja, koristeći svoj položaj, šaljući ih na nagradno putovanje u Saudijsku Arabiju.
U intervjuu, koji se da pročitati na njegovom profilu na društvenoj mreži "Facebook", može se vidjeti jasna ilustracija toga kako se Bećović namjerava boriti za zaštitu nacionalnih prava Bošnjaka, ako ikada bude u prilici da se pita (sva je prilika da neće, ali eto, samo da kažemo), gdje promoviše tzv. Agenciju za halal hranu, Halal d.o.o. iz Beograda, koja je u vlasništvu porodice Jusufspahić. Naime, Halal d.o.o. je dala sva vjerska prava, samim tim i postala filijala kompanije "Suolo e Salute Serbian" iz Velike Plane, čiji je direktor i suvlasnik Dušan Đurić, (www.ekapija.com), da izdaju halal sertifikate!?
Očigledna je namjera da, po uzoru na nekadašnje jarane iz "beogradskih imamskih dana", i Meša Bećović nađe neku "firmu", po mogućnosti iz Nemanjine 11, kojoj će dati autorska prava nad bošnjačkim nacionalnim interesima.
Ali, na njegovu nesreću, a na sreću Bošnjaka, pojavi se ZAREZ!

///////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

P.S. Imao sam potrebu da Vam pokazem kako se neko drznuo da ne istinom i mrznjom seje vec vidjeni sovinizam, antagonizam i verski i kulturoloski kao i podrivanje Ustava. Dusan Djuric sam ja, svaka gore napisana i izgovorena rec je laz. Pogledajte pomenutu web adresu www.ekapija.com, navodi je sam Zukorlic i mnoge druge kada ukucate Dusko Djuric sertifikacija, bice Vam jasno da doticni Zukorlic zivi imaginarni svet i da je marioneta ekstremnih struja. Cilj im je podrivanje Ustava R. Srbije i poslusnost Turskoj i Saudijskoj Arabiji od kojih dobija novac za svoja dva regrutna centra vehabija kod Novog Pazara, KiM i Bosni.

DUX

Нема коментара:

Постави коментар